Monaški život u klauzuri, život koludrice benediktinke, na kojega me Bog pozvao, omogućio mi je snažnije predanje Bogu u samoći i šutnji, molitvi i radu, žrtvi i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a to neizrecivo ispunja srce.
Takav život odricanja, osobito u dane medijske eksponiranosti, nije svakome shvatljiv, možda izgleda zastrašujuće, no stvarnost je drugačija. To je radosni život. Molitva i rad tako su isprepleteni da dani prohuje neopisivom brzinom, a ljubav Božja je ta koja ih zaslađuje i osmišljava.
Božja riječ progovara otvorenom srcu, a ona je najglasnija u tišini i kroz tišinu se ona pronosi svijetom. Bog me je pozvao da budem svjedokinja, da budem pojačalo njegove riječi. Bog je taj koji mi je darovao otvorenost da taj poziv prepoznam, oduševio me da se za taj život odlučim i svagdano me podržava milošću, snagom i ustrajnošću.
Uz taj poziv i podršku zahvaljujem Bogu što mi je darovao iskustvo ljepote i ispunjenosti života u klauzuri. Sretna sam i želim ovu darovanu radost života podijeliti sa svima koje kroz ove retke susretnem.
Uronjena sam u povijest ovoga Benediktinskog samostana sv. Nikole u Trogiru, čije zdanje već 956. godina kao putokaz mami i uzdiže poglede prolaznika podsjećajući ih da su za nebo stvoreni, a ujedno tiho svjedoči: „Lijepo je biti benediktinka.“
s. M. Alojzija Dorvak, OSB
